Most Čobanija na Miljacki, u Sarajevu, koji se nalazi u neposrednoj blizini Narodnog pozorišta, svojom željeznom konstrukcijom povezuje ulice Kulovića na desnoj i Čobanija na lijevoj strani Miljacke, u opštini Centar.
Sagrađen je u vrijeme austrougarske vladavine na tim prostorima.
Prije nekoliko vijekova, na tom mjestu prvi put je sagrađena drvena ćuprija.
Dukati ispod kamena: "Na lijevoj obali Miljacke u 16. vijeku na tom dijelu, u periodu osmanske vladavine, bile su livade na kojima je čuvana stoka. Jedan od čobana bio je Hasan koji je na tom dijelu čuvao tuđe ovce. Postoji jedna interesantna priča koju su ispričali stari ljudi", kaže Mufid Garibija, arhitekta i poznavalac historije Sarajeva, i nastavlja:
"Čobanin Hasan u jednom periodu imao je vaške u glavi. I tako je, dok je čuvao ovce, počeo vaditi jednu po jednu vaš iz kose i ubijati je na jednom većem kamenu, sa drugim kamenom. Brojao je uši i kad je ubio 41, kamen se rascjepio i on je kroz pukotinu ugledao dukate koji su bili ispod kamena. Postao je bogat i odmah odlučio da na mjestu mjestu na kojem je našao dukate izgradi džamiju".
Kaže da je džamija sa kamenom munarom izgrađena 1557. godine i prozvana Čobanija.
"I danas se nalazi na tom mjestu uz određene intervencije. Nedaleko od džamije je tekla Miljacka i Hasan je znao da će učiniti takođe još jedno veliko djelo, ako na tom dijelu izgradi ćupriju. I to je učinio. Dao je da se sagradi drvena ćuprija koja je omogućavala ljudima prelazak sa jedne na drugu obalu. Po njemu je ta ćuprija prozvana Čobanijom i eto i današnji most se tako zove", priča Garibija.
Međutim, drvena ćuprija nije bila dovoljno jaka pri plavljenju Miljacke, pa je nekoliko puta bila oštećena.
Šejhana: "Sanaciju ćuprije finansijski je pomagao hazreti Hasan Kaimija, Sarajlija, koji je živio u 17. vijeku. On je bio šejh Hadži Sinanove tekije. I otud pojašnjenje da se ćuprija jedno vrijeme zvala i Šejhanija, po šejhu Kaimiji. I o tome postoji jedna interesantna priča. U vrijeme dugogodišnjeg ratovanja Turske protiv Austrije i Mletaka, došlo je do nestašice hrane u Sarajevu", pojašnjava Garibija.
Kaže da su tu priliku zloupotrijebili trgovci uz saglasnost vlasti i neprestano povećavali cijene namirnica.
"Šejh Kaimija je ukazivao na tu nepravdu prema građanstvui rekao da nije ljudski tako činiti. Poveo je pobunu protiv trgovaca i vlasti. Međutim, završilo se tako da je morao napustiti Sarajevo i otići u Zvornik gdje je i umro", priča Garibija.
Dodaje da je Šejh Kaimija po odlasku iz rodnog grada "dovom zamolio dragog Boga da u Sarajevu bude uništeno svo triješće (radnje, objekti), a da ljudi budu sačuvani".
"I kažu da se to obistinilo. Habsburški vojvoda Eugen Savojski je 1967. godine zapalio Sarajevo. Gotovo cijeli grad je izgorio, ali tom prilikom nije stradalo puno ljudi", ispričao je Garibija.
Željezni most: Austrougari su po dolasku u Sarajevo 1878. godine na Miljacki, na dijelu današnjeg Čobanija mosta, zatekli drvenu ćupriju, da bi 1886. ili 1887. godine na tom dijelu podigli željezni most.
"Ali, 9. novembra 1887. godine Miljacka je nadošla, potkopala obale i uništila most. Iznova je morao biti sagrađen, od željeznih elemenata. I nakon toga je posebnim propisima naređeno do koje težine se teret smije prenositi preko mosta", kaže Garibija.
Čobanija most je od 1921. do 1995. godine nosio naziv Masarikov most, po češkom državniku i filozofu Tomašu Masariku.
Godine 1998. most je obnovljen jer je tokom prošlog rata u BiH pretrpio velika oštećenja i ponovo prozvan Čobanija most, odnosno, ćuprija.
| 
| 
