Katolička prvostolna crkva Vrhbosanske nadbiskupije posvećena Presvetom Srcu Isusovu sagrađena je i posvećena 1889. godine, po projektu Josipa pl. Vancaša u neogotičkom stilu sa elementima neoromantike. Slična je katedrali Notre Dame u Dijonu (Dižonu). Katedrala ima tri broda, a srednji brod se završava poligonalnom apsidom. Rozeta crkve na ulaznoj fasadi iznad bogato ukrašenog portala obagaćena je vrijednim vitražima.
Bečki kipar A. Hausma (Hausmann) izgradio je kip Srca Isusova koji stoji na ulaznoj fasadi. Prema nacrtu Aleksandra Maksimilijana Zajca (Seitz-a) izgrađen je reljef Presvetog Trojstva u timpanonu portala koji je oblikovao zagrebački kipar Dragan Morak i isklesao Ivan Novotni (Novotny). Fasade su izvedene od dvije vrste kamena, žutog pješčara crvenkastog krečnjaka. Vitraži na prozorima su izgrađeni po nacrtima arh. pl. Vancaša u Innsbrucku i Beču.
Prvobitno su Katedralu oslikali Josip Volini i Ivan Betic (Betizz), kao i Aleksandar Maksimilijan Seitz i njegov sin Ludovik (Ludovic), koji su u Đakovu oslikali Štrosmajerovu katedralu (1875.). Ludovic Seitz je naslikao osam tondi s poprsjima crkvenih naučitelja, a koji su najvrijedniji slikani dio ove crkve.
Kipove je modelirao Dragan Morak, a klesao ih je Ivan Novotni. Portret nadbiskupa Štadlera, iznad njegovog groba, je djelo Marina Studina. Prilikom obnove Katedrale 1929. godine naslikan je još jedan sloj ornamentike, koji je radila slikarska radionica iz Štutgarta. Ovaj sloj kao i dijelovi prvobitnog slikarstva skinuti su tokom obnove crkve 1987. do 1989. kada je slikar Ante Martinović izradio kopije 1:1 velikih zidnih kompozicija u tehnici ulja na platnu, i postavio ih povrh oštećenih orginala.
Na ulaznoj strani Katedrale se nalaze dva zvonika, u jednom se nalazi jedno zvono, a u drugom pet manjih zvona. Katedrala može primiti 1.200 ljudi. Objekat je skoro u potpunosti obnovljen poslije oštećenja u ratu 1992/95.
Turistička zajednica Kantona Sarajevo
| 
| 
