Finansijski sistemi Crne Gore, Srbije i Bosne i Hercegovine (BiH) stabilizovani su, a negativni efekti globalne ekonomske krize prenijeti su na realni sektor, ocijenili su 11. marta 2010. godine guverneri centralnih banaka tri države, saopćeno je iz CBBiH.
Guverner crnogorske Centralne banke (CBCG), Ljubiša Krgović, smatra da bi zajednički trebalo ustanoviti način na koji bi se sopstvenim mehanizmima pospiješio kreditni rast na sva tri tržišta, što je osnov oporavaka realnog sektora u cjelini.
"Trebalo bi da koordiniramo iskustva kako bi se prevazišli problemi u realnom sektoru", kazao je Krgović.
Guverner bosanskohercegovačke Centralne banke (CBBiH), Kemal Kozarić, rekao je da se najveći problemi globalne krize trenutno osjećaju u realnom sektoru, koji je, između ostalog, pogođen i gubitkom radnih mjesta, kojih je u BiH prošle godine zatvoreno oko 35 hiljada.
"Kriza je najviše uticala na one koji su najslabiji i najmanje zaštićeni, odnosno na građane", ocijenio je Kozarić i dodao da centralne banke žele da očuvaju monetarnu stabilnost.
On smatra da su banke uspjele da sačuvaju povjerenje građana, iako je u oktobru 2008. godine »bilo nervoze«, kao i da bi saradnja centralnih banaka regiona trebalo da doprinese stabilizaciji situacije izazvane ekonomskom krizom.
Kozarić je dodao da je na trenutnu likvidnost i stabilnost bankarskog sektora u BiH pozitivno uticalo i zaključivanje aranžman sa Međunarodnim monetarnim fondom (MMF), kao i da se trenutni problemi u toj oblasti odnose na kvalitet kredita.
On je podsjetio da u BiH posluje 30 komercijalnih banaka, sa oko 85 odsto stranog kapitala.
"To znači da se strateške odluke donose u inostranstvu i da nemamo dovoljno uticaja na njih, zbog čega smo, kroz bečku inicijativu, pokušali da obavežemo vlasnike banaka da ostanu kreditno aktivni u BiH", objasnio je Kozarić.
Guverner Narodne banke Srbije (NBS), Radovan Jelašić, naveo je da se prednosti sklapanja aranžmana sa MMF-om ogledaju u vođenju transparentne i odgovorne politike, koja se svaka tri mjeseca provjerava.
On je dodao i da se način finansiranja, koji se ogleda u pomoći i povoljnim kreditima Evropske investicione banke (EIB), Evropske banke za obnovu i razvoj (EBRD), Svjetske banke (SB) i MMF-a, otvara brojne mogućnosti.
Krgović smatra da bi, nakon precizne računice u kojoj bi se sabrale i oduzele sve prednosti i nedostaci, za Crnu Goru najbolje rješenje bilo sklapanje aranžmana sa MMF-om, ali i kombinacija tog i modela emitovanja euro obveznica.
"Kada uporedimo kolika je bila izloženost stranih banaka na kraju prošle i 2008. godine, razlika je oko 200 miliona EUR, a to je otprilike iznos koji bi dobili od MMF-a", objasnio je Krgović.
On je dodao da bi taj iznos itekako doprinio kreditnoj aktivnosti, kao i da je država izgubila tih 200 miliona stranog finansiranja.
Krgović je ponovio da CBCG ima limitirane instrumente za poboljšanje kreditne aktivnosti u Crnoj Gori, kao i da je ta finansijska institucija prošle godine omogućila dodatnu likvidnost od oko 200 miliona EUR, što nije bitno uticalo na kreditnu politiku banaka.
"Bitno bi uticalo ovih 200 miliona izvučene likvidnosti, odnosno manje izloženosti banaka, što je dodatna ponuda", rekao je Krgović i dodao da je u Crnoj Gori smanjena ponuda novca, na šta CBCG ne može da utiče.
Kozarić je ocijenio da su sve zemlje uradile mnogo kada je riječ o raspodjeli finansijske imovine bivše SFRJ, tako da su sredstva podijeljena među državama sukcesorima, ali da je ostao problem mješovitih banaka.
"Moguće je da će taj problem doći do suda, jer očiglednoda nema novca, iako se u Ugovoru o sukcesiji nalazi kao stavka tih oko 480 miliona EUR", rekao je Kozarić.
On očekuje da će na sljedećem sastanku biti riješen problem takozvanog Libijskog duga, kada bi trebalo da se odredi zemlja sukcesor.
"Postoje i problemi kod pitanja arhive bivše SFRJ, kao i diplomatsko-konzularnih predstavništava, a finansijska imovina je sva podijeljena", saopštio je Kozarić.
On je danas sa Krgovićem potpisao i Protokol o poslovnoj saradnji u oblasti stručnog usavršavanja zaposlenih, koji CBCG već ima sa NBS.
Protokolom će se zajednički definisati potrebe za stručnim usavršavanjem zaposlenih, program saradnje i plan aktivnosti, kao i praćenje doprinosa zaposlenih unaprjeđenju poslovnih procesa.
| 
| 
