Kako prije, tako i od početka primjene Sporazuma, apsolutno najveći dio naše trgovine u CEFTA 2006 odvija se sa susjednim zemljama (95,40 %), prije svega Hrvatskom (54,60 %) i Srbijom (36,31 %). Iz godine u godinu povećava se učešće i značaj Crne Gore, posebno u našem izvozu, kao i UNMIK/Kosova, a nešto manji procenat učešća ima Makedonija. I s Albanijom imamo pozitivan trend i perspektivu, a značajan suficit ostvarujemo i s Moldavijom, njihovo učešće u razmjeni je zanemarivo. I kada je enorman deficit u trgovini s CEFTA 2006 u pitanju, uočljiva je dominacija vodećih partnera, posebno Hrvatske, na koju se odnose skoro tri četvrtine našeg deficita, nešto više od jedne trećine vrijednosti ukupnog deficita iznosi deficit sa Srbijom, dok s Crnom Gorom i UNMIK/Kosovom imamo izvanredan odnos razmjene – visok suficit (571.861.206 KM od početka primjene Sporazuma) i pokrivenost uvoza izvozom. Izvoz je smanjen za oko 15,72 %, uvoz za 27,99 %, što je rezultiralo smanjenjem deficita za čak 38,74 % i povećanjem pokrivenosti uvoza izvozom na 54,67 %.
U pogledu strukture tržišta na koja plasiramo naše proizvode, vidan je napredak na „istočnim“ tržištima, koja postupno preuzimaju primat od Hrvatske, kao najvećeg uvoznika iz Bosne i Hercegovine. Održavanje visokog suficita s Crnom Gorom, skoro udvostručen suficit s UNMIK/Kosovom i sve veći izvoz u Albaniju jasan su pokazatelj poboljšanja našeg vanjskotrgovinskog položaja u ovoj regiji.
Razmjena smanjena, struktura poboljšana
U 2009. godini je ukupan obim razmjene smanjen i s CEFTA 2006 (za 24,08 %), ali je struktura značajno poboljšana – uvoz i deficit su smanjeni, pokrivenost uvoza izvozom povećana.
Posebno su ohrabrujuća poboljšanja u agroindustrijskom sektoru, s ukupnim smanjenjem uvoza poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda za 8,35 %, uz istovremeno povećanje izvoza za oko 9,75 %. Ova pozitivna kretanja se velikim dijelom odnose upravo na područje CEFTA 2006, a osim uticajem recesije u zemljama iz kojih uvozimo, uzrokovana su povećanjem proizvodnje ranije uvoženih proizvoda u našoj zemlji, koji sada kao domaći proizvodi smanjuju uvoz i povećavaju izvoz. Pored ovog poticaja stranih ulaganja poboljšanju naše razmjene, sve više jačaju i proizvodnja i izvoz naših izvorno domaćih proizvođača, koji šire paletu proizvoda i uspješno povećavaju tržišno učešće. Tako smo već ostvarili značajan suficit u trgovini mlijekom i mliječnim prerađevinama, kao i nekim mesnim prerađevinama i pojedinim vrstama povrća, što je još prije nekoliko godina bilo nezamislivo. Istovremeno je uočljivo i povećanje učešća domaćih proizvođača na našem tržištu, čemu doprinosi i povećanje svijesti potrošača o značaju korištenja domaćih proizvoda, ali prije svega o njihovom nespornom kvalitetu.
Nagovještaj nastavka pozitivnog trenda daju i nova ulaganja i povećanje proizvodnje i izvoza mnogih domaćih proizvođača. Proizvodnja naftnih derivata u Rafineriji nafte Bosanski Brod već je suštinski promijenila sliku naše vanjskotrgovinske razmjene i drastično umanjila vrijednost tradicionalno vodeće uvozne grupe proizvoda, a dalji razvoj u tom smjeru značit će i sve veće učešće ovih proizvoda u našem izvozu, posebno u okviru CEFTA 2006. Rekordne vrijednosti izvoza električne energije ne mogu se dugoročno zadržati na ovome nivou, bez obimnih ulaganja u izgradnju novih proizvodnih kapaciteta, ali je maksimalno iskorišten potencijal stranih tržišta za prikupljanje sredstava koja će olakšati takva ulaganja u narednom periodu.
Metalska industrija, kao naš vodeći izvozni potencijal, i na tržištima CEFTA 2006 je ostvarila drastično smanjenje izvoza, ali je lagani oporavak već počeo i može se očekivati postupni povratak na raniji nivo razmjene, kao i povećanje izvoza koksa, uglja i drugih proizvoda, posebno na srbijanskom tržištu. Realizacija očekivane saradnje u proizvodnji dijelova za vozila koja će se proizvoditi u pogonima Fiata u Kragujevcu osigurala bi i ekspanziju izvoza našoj autoindustriji i najbolji doprinos oporavku od teške recesije.
Brojne netarifne barijere s kojim se naši izvoznici suočavaju, posebno u Srbiji i Hrvatskoj, nesporno su najveća prepreka uravnoteženju naše vanjskotrgovinske razmjene s njima. Trajno i potpuno uklanjanje ovih barijera uslovljeno je razvojem jedinstvenog sistema infrastrukture kvaliteta i priznavanjem njegove kompetentnosti i ekvivalentnosti od strane zemalja uvoznica naših proizvoda. Time bi nam se otvorila tržišta koja svojim kvalitetom i sada možemo osvajati, ali nam je ravnopravan pristup onemogućen. U međuvremenu nam je jedina šansa puna primjena CEFTA-e 2006 i raspoloživih „zaštitnih“ mehanizama u slučaju prekomjernog uvoza, dampinga ili nelojalnekonkurencije.
Primjena recipročnih mjera u svakom slučaju nedopuštenih barijera, u skladu s međunarodnim sporazumima i principima Evropske unije i Svjetske trgovinske organizacije, pokazala se najefikasnijim sredstvom njihovog otklanjanja. Na taj način omogućen je izvoz žive ribe, mlijeka i mliječnih proizvoda, jaja, nekih vrsta mesa i mesnih prerađevina, a očekuje se isto i za izvoz pojedinih vrsta živih životinja, itd. Zato će i trendovi razmjene s CEFTA 2006 u 2010. godini u velikoj mjeri ovisiti o ishodu započetih pregovora o zaključenju Sporazuma/Protokola o uzajamnom priznavanju izvještaja akreditiranih tijela za ocjenu usklađenosti, koji se vode sa Srbijom i očekuju s Hrvatskom i drugim članicama CEFTA 2006. Ako se pregovori uspješno i brzo okončaju, izvjesno je osjetno poboljšanje strukture trgovine s CEFTA 2006, jer deficit i naš nepovoljan položaj u odnosu na susjede najvećim dijelom i jeste uzrokovan njihovim netarifnim barijerama i pretjeranom otvorenošću našeg tržišta za uvoz. Da je naša privreda imala ravnopravan položaj i da su odlučivali samo kvalitet i konkurentnost, situacija je odavno mogla biti mnogo bolja.
Nedovoljna regionalna saradnja
Jedan od najznačajnijih razloga zašto pozitivni efekti primjene CEFTA 2006 nisu mnogo veći, jeste i nedovoljna regionalna saradnja. Ona je najslabija upravo u najvažnijoj oblasti – proizvodnji, što se ogleda i u veoma niskom nivou tzv. intraindustrijske razmjene, u odnosu na dominaciju interindustrijske razmjene (velikim dijelom istih vrsta robe u oba smjera). U praksi je dominirala „saradnja“ u vidu izvoza jeftinih sirovina, repromaterijala i energenata iz Bosne i Hercegovine u susjedne zemlje, gdje se koriste za proizvodnju mnogo skupljih gotovih proizvoda i ponovno izvoze u našu zemlju. Takva „saradnja“ je u stvari ekonomska eksploatacija Bosne i Hercegovine, koja u ravnopravnoj tržišnoj utakmici ima šta ponuditi, što smo dokazali u vrijeme recesije poboljšanjem strukture trgovine. Dakle, kada susjedi nisu imali sredstava za održavanje svoje protekcionističke i diskriminacijske ekonomske politike na istom nivou, kvalitet naših proizvoda je osvojio određene pozicije i na njihovim tržištima.Dugoročna ekonomska razmišljanja i u zemljama koje imaju znatno povoljniju ekonomsku situaciju i mnogo bolje koriste mogućnosti CEFTA 2006 od nas, jasno ukazuju da je regionalna privredna saradnja nezaobilazan preduslov uspješnog ekonomskog razvoja i unapređenja konkurentnosti cijele regije. Saradnja je moguća i opravdana u mnogim segmentima, a o komplementarnosti naših privreda svjedoči činjenica da je većina članica CEFTA 2006 decenijama činila jedinstveno jugoslovensko tržište.
Prostor za kooperaciju i zajedničku proizvodnju posebno je veliki u automobilskoj i namjenskoj industriji, energetici i turizmu, a nije zanemariv ni u drugim sektorima. Velika su očekivanja naše autoindustrije usmjerena u pokretanje proizvodnje Fiata u Kragujevcu, gdje svoje mjesto vide mnoge domaće kompanije – kako raniji kooperanti Zastave, tako i novi proizvođači, koji uspješno sarađuju s najvećim svjetskim autoindustrijama. Najave učešća u ovom projektu proizvodnjom određenih komponenti već postoje u nekim kompanijama, ali je potencijal autoindustrije u cijeloj Bosni i Hercegovini ogroman i mora se uključiti što veći broj kooperanata, kako bi ukupni efekti bili najveći i ojačali uzajamnu saradnju domaćih proizvođača.
(Ne)iskorištene šanse
Namjenska industrija je neiskorištena šansa Bosne i Hercegovine u cijelom poslijeratnom periodu, za što najveću odgovornost zajednički snose međunarodna zajednica i domaće vlasti, a ekonomska održivost sigurno ne bi bila upitna bez neekonomskih prepreka koje su joj postavljane. Mnogi najsofisticiraniji proizvodi jugoslovenske namjenske industrije proizvođeni su u kooperaciji kompanija iz više tadašnjih republika i samostalno se ne mogu proizvesti samo u jednoj, te je regionalni pristup nužnost. Hrvatska i Srbija već ostvaruju značajan izvoz proizvoda namjenske industrije, ali i njima bi regionalna saradnja omogućila mnogo bolje rezultate. Turizam, također, ne može dati potpun efekat bez regionalnog pristupa i kreiranja regionalnih turističkih proizvoda. Prirodan spoj su npr. zimski kapaciteti u Bosni i Hercegovini i ljetni na hrvatskom i crnogorskom primorju, a Hercegovina prirodno turističko zaleđe Hrvatskoj obali, gdje se otvaraju brojne mogućnosti saradnje i zajedničkih interesa. Moguće je organizirati regionalne paket-aranžmane, kombinirati ljetovanje na hrvatskom primorju s obilaskom Međugorja i drugih atraktivnih
lokacija u Hercegovini, te unapređenjem putne infrastrukture omogućiti zadržavanje turista iz Srednje Evrope na putu ka primorju na određenim lokacijama u našoj zemlji. Sredstva mnogih fondova Evropske unije, poput IPA, upravo su namijenjena prekograničnoj saradnji ovoga tipa. Koristan bi bio i dogovor o plasmanu naših proizvoda u sezoni za naše turiste na primorju susjednih zemalja, itd. Mogućnosti su zaista iznimno velike, a korist bi bila najveća baš za Bosnu i Hercegovini, koja najviše i zaostaje u razvoju i korištenju svojih turističkih potencijala.
Saradnja u energetici je i prirodno-geografska nužnost, posebno kad su u pitanju hidroenergetski potencijali, a brojne najave zajedničkih projekata su ohrabrujuće, ali konkretne realizacije još uvijek nema. S obzirom na to da se teži i daljoj integraciji elektroenergetskog sistema Jugoistočne Evrope, ova saradnja je interes i šire regije, pa i Evropske unije, a ogroman ekonomski potencijal predstavlja i razvoj mreže gasovoda i preorijentacija mnogih industrijskih kapaciteta za korištenje ovog energenta.
Piše: Igor Gavran/InfoKom
| 
| 
