|
Taksi je vozilo prilagođeno prevozu jednog ili manje grupe putnika u gradskom i međugradskom, a ponekad i međunarodnom prevozu. Riječ taksi takođe označava službu u kojoj su vozači taksi vozila udrženi u jednu organizaciju na određenom području.
Porijeklo taksija vezano je za 17. vijek, kada su se Parizom i Londonom vozile kočije koje su vukli konji, a koje su se mogle iznajmiti za prevoz ulicama ovih gradova. U 19. vijeku u ovim gradovima su kraljevskim ukazima određena i prva pravila taksi službe koja su kraljevskim ukazima određena i prva pravila taksi službe koja su zahtijevala unapređenje dizajna radi povećanja sigurnosti i brzine prevoza.
Vremenom su kočije s konjima zamijenili automobili koji su kroz prošlost postajali udobniji, sigurniji i brži način prevoza putnika. Današnji automobili namijenjeni taksi službi su klimatizovani i opremljeni najsavremenijom opremom za što udobniji prevoz.
U nekim dijelovima svijeta taksi usluga se i danas obavlja na stari i tradicionalni način s vozilima kao što su rikše, dvokolice koje vuku ljudi na ulicama kineskih gradova ili trokolice na motorni pogon.
Moderno taksi vozilo je danas nezamislivo bez taksimetra, klima-uređaja, radio prijemnika, udobnih sjedišta, a u nekim naprednijim zemljama i TV prijemnika. Svako taksi vozilo raspolaže s velikim prtljažnikom za smještaj putničkog prtljaga. Na krovu vozila mora se nalaziti istaknuta osvijetljena oznaka "Taxi", s jedinstvenim brojem vozila.
Vozači taksi vozila moraju biti osposobljeni prema važećim zakonima i propisima. Svaki vozač taksija mora položiti odgovarajuću "B" kategoriju za upravljanje motornim vozilima i položiti kurs na kojem uči kulturno-istorijske znamenitosti i raspored ulica, hotela i drugih važnijih institucija i lokacija grada u kojem će obavljati taksi službu. Zavisno od propisa koje nalaže lokalna samouprava, taksi vozila moraju biti posebno označena, obojena u određenu boju, a ponekad i sa istaknutim grbom grada na vratima vozila. Tako su najpoznatiji taksiji iz New York-a, koji su svi obojeni žutom bojom.
Za vrijem pružanja usluge prevoza vozač taksija dužan je uključiti taksimetar prilikom prijema putnika u vozilo, te ga isključiti odmah po dolasku na cilj. Po dolasku na cilj vozač je dužan izdati ovjereni račun usluge putniku kojeg je prevozio.
Cjenovnik taksi usluga određuje se na lokalnom nivou, pa je tako usluga u nekim gradovima puno skuplja u odnosu na druge. U cijenu usluga ulazi startna cijena vožnje, cijena po pređenom kilometru i cijena po komadu prtljaga. Čekanje se naplaćuje prema posebnom cjenovniku. Uobičajeno je, a i propisima dozvoljeno, da se cijena međugradske vožnje može unaprijed dogovoriti, pa u tom slučaju taksi vozač nije dužan uključivati taksimetar.
Taksi stanice su unaprijed određena mjesta za prihvat taksi vozila, a takođe se određuju na lokalnom nivou. Taksi stanice se grade na autobuskim i drugim stanicama, pomorskim lukama i aerodromima. Stanice se takođe grade u najfrekventnijim dijelovima grada, pored hotela, bolnica i ostalih značajnih i posjećenih institucija. Ona su opremljena telefonom za poziv i naručivanje taksi vozila na određenu lokaciju. U pojedinim zemljama postoji obaveza korišćenja određenog tipa automobila za taksi, dok u engleskoj postoji posebna fabrika koja proizvodi posebna taksi vozila. Tavanica u tim vozilima je viša a vozač je od putnika odvojen neprobojnim staklom što bitno utiče na bezbjednost vozača. Danas se sve više razmišlja o upotrebi električnih taksija kako bi se smanjilo zagađenje gradova.
Biti taksista znači sretati mnogo različitih ljudi. Zbog svog različitog iskustva o taksistima je snimljeno mnogo filmova, od kojih su neki kao Skorsezeov "Taksista", kultni.
| 
