Otisak stopala u vlažnom pijesku prenosio se na papirus - tako su nastajali prvi zaštitni potplati za egipatska stopala. Poslije su se pametni Egipćani služili kožom i izrađivali sandale. Kao i svi izumi, i one su u početku bile namijenjene samo kraljevskoj krvi. Poslije su grčki i rimski imperatori i senatori hodali u odabranim bojama kožnatih sandala, a jadna je svjetina bosih nogu gazila antičkim prijestolnicama. Izum potpetica s jedne se strane pripisuje kaubojima, koji su trebali cipele s potpeticom iz jednostavna razloga - da im hlače ne bi zapinjale o stremen. U istom se stoljeću udavala i Katarina Medici, koja je od tadašnjih modnih firentinskih postolara za svoje vjenčanje naručila visoke potpetice. Od njezina se vremena, prema nekim izvorima, pojavljuje `stiletto`, cipela s visokom potpeticom koja je do danas ostala simbolom ženskog seksepila.
Kraljevske čizme
Tada su bile popularne i tzv. chopin-cipele s potpeticom i do 60 cm, i to uz dvojicu stamenih nosača, jer dama u njima nije bila u stanju samostalno hodati.
Stoljeće poslije potpetice uopće nisu bile hit. Engleski je suludi kralj Charles I. imao izrazito rahitične noge, pa je zbog vlastita kompleksa čizme prometnuo u neizostavni dio kraljevske `obleke`. Doba kicoša (dendija), rokokoa i glamura označili su 18 stoljeće, a u živopisne ženske kreacije tadašnji su stilisti do kraja unosili svoje ekstravagantne ideje. Naime, muškarci i žene imali su `špicaste` potpetice s kopčama koje su se razlikovale vrlo malo, no dame su nosile haljine koje su u promjeru imale i do dva metra, tako da je u njima intimna šetnja rame uz rame bila gotovo nemoguća.
Šuljalice za zavođenje
K tomu često im je razgovor remetio i ptičji pjev koji je dopirao s vrha damine glave, pa je njezinoj krletci s pticom parirao prijateljičin vrt u kosi. Obje su se spomenute instalacije nazivale frizurama. Zanimljivo je da su sve do 1850. obje cipele bile jednake i da su tek s izumom šivaćeg stroja postolari počeli izrađivati lijevu i desnu, a tada je i muška cipela, isključivo crna, dobila vezice. Uz to džentlmenima je modni imperativ bio frak. Početkom prošloga stoljeća plesao se čarlston, zbog čega su umjereno visoke ženske potpetice od pet centimetara imale remenčić koji je nozi davao siguran `gaz`, a muške su sneakersice (engl. sneak - šuljati se) zbog nečujnosti omogućavale prikradanje odabranici sleđa, što je uvelike radovalo mušku populaciju.
Potpetice s potpisom
Nekada kraljevske čizme 50-ih je nosila radnička klasa, dobrostojeće kućanice i s usisavačem u ruci resile su se biserima nasadivši se na salonke, a njihove su se kćeri iz škole vraćale u natikačama ili balerinkama i bijelim čarapicama. Muškarci su i dalje birali samo sive, crne i smeđe cipele. Tako je to trajalo više desetaka godina, a čarape u boji bile su jedini trend koji je prihvatio konzervativni mačo. Vrtoglavo visoke platforme pamte se kao zaštitni znak muških glam rokera 70-ih. S umjetnim trepavicama, minicama, raznobojnim čizmama, štiklama i cvjetnim uzorcima započele su godine hipija i modnoga bunta koji je i poznata Farah Fawcett promovirala u vrućim hlačicama. Svakako, najvažnije modno stoljeće iznjedrilo je slavna kreatorska imena i potpetice s potpisom. Stoga je dovoljno reći Blahnik, Ferragamo, Louboutin, Mischka da se u izvorima dopuni kako potpetice pripadaju u prvom redu ženama.
| 
| 
