Potrošnja gljiva po glavi stanovnika u BiH je iznimno mala, iako spadamo u područje koje je bogato raznim vrstama gljiva. Svake godine u BiH propadne nekoliko stotina tona ovog "Božjeg dara" jer stanovništvo gljive ne bere, dok tržište EU žudi za istim.
Na bh. planinama, livadama i šumama kriju se razne vrste gljiva od sunčanice, vrganja, blagve, rujnice do bijele mliječnice.
Međutim, situacija na terenu izgleda sasvim drugačije. Građani nisu zainteresovani ili opet s druge strane oni koji se bave sakupljanjem ove vrijedne životne namirnice često u pohlepi za novcem (ne)svjesno uništavaju njihova staništa.
Prema nekim procjenama stručnjaka BiH izvozi gljive i ljekovito bilje za 10 miliona eura, dok su mogućnosti oko 300 miliona, a i certifikat "zdrava hrana" za ovu vrstu životne namirnice mnogo je lakše dobiti, nego za bilo koju drugu.
Firma "Bašo" iz Velike Kladuše lider je u sakupljanju samoniklih zdravih ekološki prihvatljivih gljiva naročito vrganja (boletus edulis), lisičarke (cantharelus cibarius) i crne trube (chantarelus cornicopoides).
"Mi vršimo otkup šumskih samoniklih gljiva od stanovnika koji sakupljaju gljive po šumama i iste preuzimamo od sakupljača, plaćamo i dalje dorađujemo prema zahtjevima naših kupaca. Gljivu nudimo svježu, zamrznutu i osušenu“, kaže Nermin Bašić, vlasnik firme "Bašo", naglašavajući kako je plasman gljiva 95 posto na tržište EU, a njihova tržišna vrijednost se mijenja što ovisi o zakonu ponude i potražnje.
On kaže kako se radi o unosnom poslu kako za berače, tako i za firme koje se bave doradom i plasmanom gljiva.
"Ino tržište traži puno više gljiva nego što mi imamo. Znači sve što imamo to možemo i da prodamo", kaže Bašo.
E. Ko.
| 
| 
